Drugi pogled na hrtove - 5. dio

Milivoje Urošević, u svojoj knjizi «NAŠI GONIČI» (Jugoslavenski kinološki savez, Beograd 2002.) kod pisanja o nastanku goniča na Balkanu kaže:

«Pored svih razmatranja mogućeg nastanka goniča na Balkanu, potrebno je uvidjeti i znanstvena razmatranja o putu nastanka naših goniča. Jedna od najozbiljnijih studija o nastanku goniča objavljena je 1936. godine pod nazivom DER BRACKEN (goniči), a autor je dr. F. Jungklaus.
Po toj podjeli, svi goniči razvrstani su u 4 skupine i to:
1. sredozemni
2. zapadni
3. istočni
4. prijelazne pasmine
U takozvane prave goniče razvrstavaju se zapadni, istočni i prijelazni oblici, dok su sredozemne forme prijelazni oblici između hrtova i goniča. Goniči u Evropi pripadaju u većini, zapadnom i prijelaznom obliku a istočna skupina se već uvelike ukrižala s prijelaznim oblicima. Kad se sve to uzme u obzir, evropski goniči mogli bi se podijeliti u samo dvije skupine i to:

a. ZAPADNI
b. CENTRALNOISTOČNI GONIČI

ZAPADNI GONIČI: to su psi u zapadnoj Evropi koji mogu biti hubertoidnog tipa i goniči lakše građe tijela do srednje konstitucije

CENTRALNOISTOČNI GONIČ: u ovu skupinu ubrajaju se goniči sjeverne, istočne i jugoistočne Evrope. I u ovoj skupini nalaze se dva tipa i to, goniči snažnije konstitucije (nastali pod utjecajem goniča s istoka) i goniči lakše građe.

Po mišljenju F. Jungklaus, u nastanku goniča osim paria pasa (Canis matris optimae pariahsimilis) značajnog udjela imali su tresetni pas (Canis familiares palustris), pas mlađeg kamenog doba (Canis familiaris inostranzevi). Osim toga autor smatra da su u zapadnim predjelima na nastanak goniča utjecali i određeni pastirski psi, a na jugu su hrtovi pridonijeli konačnom oblikovanju goniča.
Kao jedan od najznačajnijih svjetskih brakologa dr. F. Jungklaus sve goniče razvrstao je u 4 skupine:

1. Canis familiares bracco tataricus
a. Ma chu gou – kineski gonič
b. Tatarski gonič
c. Kostromski gonič – nazvan po srednjem ruskom gradu Kostroma, nastao od kineskog goniča kojeg su Tatari doveli
d. Čeliševski gonič
e. Smalandski gonič – starošvedski gonič
f. Harlekin – gonič na ruskom jugozapadu

2. Canis familiares bracco mediterraneus (goniči na jugu)
a. Staroegipatski gonič uspravnih ušiju
b. Staroegipatski tzv. TUTMOSIS gonič
c. Spartanski gonič, označavan i kao hrt (Canis familiaris bracco mediterraneus laconis)
d. Kretski gonič ili kidonier
e. Umbrejski, srednjeitalijanski gonič
f. Kalabrijski i sicilijanski gonič
Provance gonič – u predjelu delte rijeke Rone, upotrebljavan za lov kunića
g. Iberijski, andaluzijski
h. Taurinski, sarmatski gonič

3. Canis familiaris bracco celticus (goniči zapada)

4. Canis familiaris bracco intermedius
a. sjevernoamerički goniči
b. Južnonjemački – austrijski goniči
c. Tirolski gonič
d. Istarski goniči
e. Štajerski visokobrdski goniči
f. Talijanski goniči
g. Balkanski goniči
h. Poljski goniči
i. Baltički goniči
j. Finski goniči
k. Švedski goniči Norveški goniči

Dakle, goniči na Balkanu potječu od forme Canis familiaris bracco intermedius.»