PORIJEKLO HRTOVA

A sad malo o porijeklu našega Starog hrta

Obično se misli da je stari hrt stara pasmina pasa zaostala iz keltskih vremena ili nastala na neki drugi način. Mogućnosti je puno a jedna od njih je da je nastao, mada ne izravno od istarskih goniča koji su se u to vrijeme uzgajali i u Bosni, današnjoj Bosni i Hercegovini.
Povijesnih opisa starog hrta u Bosni zasad nema ili nisu pronađeni, ali ima znakova da je isti uzgojen uskom selekcijom od istarskih i posavskih goniča, koji su skloni hrtolikosti.

U djelu «DOKAZI O PODRIJETLU ISTARSKOG KRATKODLAKOG, ISTARSKOG OŠTRODLAKOG I POSAVSKOG GONIČA IZ HRVATSKE» Borisa Špoljarića čitam:


«Zapise o postojanju lovačkih pasa na Balkanu nalazimo vrlo rano. Xenophon (430.-354.g. prije Krista) u svojoj knjizi „De Venatione“ (oko 400.g. prije Krista) opisuje dvije pasmine goniča i to Kastorove goniče (Canis Castorius) i „lisičare“ (Canis Vulpinus). Prvi tip goniča Xenofont opisuje kao pse koji love na njuh, a uši su im preklopljene (vjerojatno je riječ o brakoidnom tipu goniča - op.a.), dok „lisičare“ smatra da su križanci između Kastorovog goniča i lisica, a opisuje ih kao pse izdužene gubice sa zašiljenim ušima. Autor, nadalje navodi da ove dvije pasmine po boji ne smiju biti jednobojne (crveni, crni ili bijeli), jer to nije znak „plemenitosti“, već da im boja mora biti crvena sa bijelim oznakama ili bijela sa crvenim oznakama (to su boje koje su tipične kod istarskih goniča - op.a.).»

«Iz 1404. g. potječe „Hrvojev misal“ koji je jedna od prvih knjiga pisanih glagoljicom (starohrvatskim pismom). U navedenom misalu je minijatura od nepoznatog autora koja prikazuje srednjevjekovnog lovca na konju sa sokolom u ruci i psom ispod konja (M. Pantelić 1970.g.). Iako je prilikom restauracije misala došlo da određene nepreciznosti tako da je pas izgubio određena tipična pasminska obilježja, ipak bi se moglo na osnovu proporcija tijela, oblika glave, položaja ušiju, te boji (bijela sa smeđkasto narančastim oznakama) reći da se radi o brakoidnom tipu psa odnosno da je riječ o istarskom kratkodlakom goniču (prof. dr. M. Bauer 1994.g.). Nadalje ovo jasno ukazuje i na činjenicu da su se istarski goniči već tada uzgajali ne samo u Hrvatskoj već i u današnjoj Bosni i Hercegovini.»

«U Istarskom mjestu Beram, u crkvi Sv. Marija na Skrilanah na sjevernom zidu naslikana je slika „Poklonstvo kraljeva“ (mr. R. Orban 1976.g.) koju je naslikao majstor Vincent iz Kastva 1474. Na donjem središnjem dijelu slike naslikan je vodič pasa. Hrvatska povijesna literatura ga naziva „psar“, a poznati su na dvorovima hrvatskih velikaša već od 1070.g. (Rački 1877.g.), kako na povodniku drži četiri psa svijetložute boje, s uspravnim šiljatim ušima. Može se s velikom sigurnošću pretpostaviti da je to izumrli istarski hrtoliki gonič. Takav isti hrtoliki gonič naslikan je još i desno, a s njegove desne strane vidi se jedan lovački pas svjetlo smeđe boje s preklopljenim ušima, a to je vjerojatno današnji posavski gonič, dok je lijevo od hrtolikog goniča također lovački pas bijele boje s preklopljenim ušima što nedvojbeno potvrđuje da se radi o istarskom kratkodlakom goniču. Po slici lovački psi sa preklopljenim ušima su snažnije građe tijela (brakoidni tip psa) za razliku od hrtolikih goniča koji su izduženijeg tijela i lakše građe stršećih ušiju (graoidni tip psa). U vrijeme kada je naslikana slika, 15 st. Beram je bio u rukama Habsburgovaca (car Fridrich III, 1453.-1494.g.), odnosno u sastavu Pazinske grofovije. Pučanstvo, beramski poglavari i beramski kler govori tada hrvatski (čakavštinom), a sa zemaljskim gospodarima razgovara se njemački.

Istarske freske (14.-16.st.) značajne su zato sto su na njima zajedno sa religioznim motivima prikazani prizori iz svakodnevnog života s pojedinostima što govore da su slikari slikali ljude i običaje u Istri u vremenu kada su nastale.

Venecijanski majstor Vecelli Tiziana (1488-1576.g.) naslikao je 1551.g. sliku „Capitano con amorino e cane“ na kojoj je u donjem desnom uglu pas bijele boje sa narančastim oznakama na usima za kojeg bi se moglo reci da je kratkodlaki istarski gonič.
Od istog autora nalazimo i sliku iz 1562. g. „Diana e Atteone“ gdje su prikazana 4 psa od kojih su dva svjetlije gotovo bijele boje sa narančastim oznakama po glavi i tijelu. Za jednog od dva bijela psa može se reći da ima dužu - oštru dlaku pa je moguće da je riječ o istarskom kratkodlakom i oštrodlakom goniču. Ostala dva psa su tamne gotovo crne boje.»